Spinalna dekompresijska terapija
O postupku
Spinalna dekompresijska terapija neinvazivna je metoda liječenja koja ima za cilj smanjenje pritiska unutar intervertebralnih diskova i rasterećenje korijena spinalnih živaca. Terapija se temelji na kontroliranoj mehaničkoj trakciji kojom se kralježnica lagano isteže, čime se stvara negativni tlak unutar diska i potiče bolja izmjena hranjivih tvari.
Ova metoda najčešće se primjenjuje kod stanja kao što su:
-
Hernija diska
-
Protruzija diska
-
Degenerativna bolest diska
-
Suženje spinalnog kanala
-
Kompresija živčanog korijena
Spinalna dekompresija preporučuje se osobama koje imaju bol u križima, išijas ili simptome radikulopatije, uključujući širenje boli u nogu, trnce ili slabost mišića.
Mehanizam djelovanja
Tijekom terapije izmjenjuju se faze istezanja i opuštanja, čime se postupno smanjuje intradiskalni tlak i rasterećuju živčane strukture. Kontrolirano istezanje kralježnice može dovesti do:
-
Smanjenja pritiska na intervertebralni disk
-
Rasterećenja komprimiranog živčanog korijena
-
Poboljšanja hidratacije diska
-
Smanjenja mišićnog spazma
-
Poboljšanja pokretljivosti segmenta
Za razliku od ručne trakcije, mehanička dekompresija omogućuje preciznu kontrolu kuta, sile i trajanja tretmana, čime se postiže stabilniji i sigurniji terapijski učinak.
Uloga u konzervativnom liječenju
Spinalna dekompresijska terapija dio je konzervativnog pristupa liječenju diskogenih tegoba. Često se kombinira s TENS terapijom radi smanjenja akutne radikularne boli te s TECAR terapijom u slučajevima kronične napetosti paravertebralne muskulature.
Uspješnost terapije povećava se kada je dio strukturiranog rehabilitacijskog programa koji uključuje stabilizacijske vježbe, korekciju posture i postupno kontrolirano opterećenje kralježnice.
Kandidat
Spinalna dekompresijska terapija indicirana je za pacijente s lumbalnom ili cervikalnom diskogenom patologijom potvrđenom kliničkim pregledom i, kada je dostupno, slikovnim metodama poput magnetske rezonancije ili CT-a. Najčešće se preporučuje kod hernije diska, protruzije diska, degenerativne bolesti diska te kompresije živčanog korijena koja uzrokuje radikularne simptome. Tipični kandidati su osobe s dugotrajnim bolovima u križima, išijasom sa širenjem boli u nogu, cervikalnom radikulopatijom s bolovima ili trncima u ruci te suženjem spinalnog kanala koje uzrokuje neurološke tegobe. Terapija se može razmotriti i kod ranih stadija spinalne stenoze kada su neurološki ispadi blagi i indicirano je konzervativno liječenje. Posebno je prikladna za pacijente koji žele neoperativno liječenje prije razmatranja kirurške dekompresije kralježnice.
Priprema
Posebna priprema prije terapije nije potrebna, ali je nužna detaljna klinička procjena kako bi se utvrdila indikacija i sigurnost postupka. Liječnik procjenjuje postoji li prethodna operacija kralježnice, nestabilnost segmenata, spondilolisteza, osteoporoza ili povećani rizik od prijeloma. U pravilu se analiziraju postojeće slikovne pretrage poput MR-a ili CT-a kako bi se potvrdila hernija diska, protruzija, degenerativne promjene ili suženje spinalnog kanala. Na temelju kliničkog nalaza određuju se kut i intenzitet trakcijske sile.
Liječenje
Tijekom terapije pacijent leži na motoriziranom stolu za dekompresiju, a trup i zdjelica stabiliziraju se posebnim remenima radi precizne i sigurne primjene sile. Uređaj provodi programirane cikluse istezanja i opuštanja prilagođene zahvaćenom segmentu kralježnice. Sila istezanja postupno se povećava i smanjuje kako bi se izbjeglo naglo opterećenje spinalnih struktura. Jedan tretman traje približno 20 do 30 minuta, a terapija se najčešće provodi kroz seriju tretmana tijekom nekoliko tjedana, ovisno o težini i trajanju simptoma. Cilj liječenja je smanjenje intradiskalnog tlaka, rasterećenje živčanog korijena, poboljšanje pokretljivosti te smanjenje mišićnog spazma.
Rezultat
Poboljšanje simptoma najčešće je postupno, a ne trenutačno. Mnogi pacijenti primjećuju smanjenje radikularne boli, slabije širenje simptoma u nogu ili ruku te poboljšanje funkcionalne pokretljivosti nakon više tretmana. Najbolji rezultati postižu se kada je dekompresija kombinirana s aktivnom rehabilitacijom i stabilizacijskim vježbama koje smanjuju rizik od ponovne pojave simptoma. Ishod terapije ovisi o stupnju degenerativnih promjena, trajanju tegoba i općem stanju kralježnice.
Mjere opreza
Spinalna dekompresijska terapija općenito je sigurna kada je pravilno indicirana. Ne preporučuje se kod prijeloma kralježnice, uznapredovale osteoporoze s povećanim rizikom prijeloma, izražene nestabilnosti kralježnice, malignih bolesti zahvaćenog segmenta, akutnih upalnih stanja te sindroma kaude ekvine. Kod pacijenata koji su nedavno operirali kralježnicu, terapija se provodi isključivo uz prethodno medicinsko odobrenje.
Pošaljite upit za liječenje
Napravite prvi korak prema željenom tretmanu već danas. Ispunite obrazac s vašim podacima i odaberite uslugu, a mi ćemo vas spojiti s najboljim medicinskim stručnjacima u Zagrebu.