Ortopedska manualna terapija

Ortopedska manualna terapija (OMT) klinički je vođen pristup liječenju rukama usmjeren na procjenu i tretman neuromuskuloskeletnih poremećaja koji utječu na funkciju zglobova, mekih tkiva i obrazaca pokreta. Primjenjuje se kod boli i funkcionalnih ograničenja povezanih sa smanjenom pokretljivošću zgloba, segmentalnom disfunkcijom, prenaprezanjem mekih tkiva te miofascijalnim okidačkim točkama. OMT se često koristi kod mehaničke boli kralježnice, disfunkcije ramena, sindroma prenaprezanja koljena i u sportskoj rehabilitaciji kada su simptomi povezani s biomehaničkim ograničenjem, a ne sa sistemskom bolešću.

Terapija započinje strukturiranom kliničkom procjenom koja uključuje analizu pokreta, procjenu pokretljivosti zglobova, palpaciju mekih tkiva i funkcionalna testiranja. Cilj procjene je identificirati dominantni izvor simptoma i utvrditi jesu li tegobe primarno povezane sa zglobnom mehanikom, miofascijalnom napetošću, neuralnom osjetljivošću ili poremećajem kontrole pokreta. Na temelju nalaza odabiru se ciljane tehnike i definira plan progresije koji podržava dugoročno funkcionalno poboljšanje.

Ortopedska manualna terapija najčešće je indicirana kod:

• Mehaničke boli u križima i vratu uz ograničenje pokreta

• Smanjene pokretljivosti zgloba, segmentalne hipomobilnosti i ukočenosti

• Boli u ramenu povezane s disfunkcijom pokreta i prenaprezanjem mekih tkiva

• Boli u koljenu povezane s netolerancijom opterećenja i promijenjenom mehanikom

• Miofascijalnih bolnih sindroma i boli povezanih s okidačkim točkama

• Sportskih ozljeda s ograničenim opsegom pokreta, mišićnim “guardingom” i asimetrijom pokreta

Kliničke tehnike koje se koriste

OMT kombinira manualne tehnike koje imaju cilj poboljšati zglobnu mehaniku, smanjiti iritabilnost tkiva i optimizirati funkcionalno kretanje. Ovisno o kliničkoj slici, tretman može uključivati:

• Mobilizaciju zglobova radi poboljšanja klizanja i smanjenja ukočenosti

• Mobilizaciju mekih tkiva radi smanjenja mišićne napetosti i prenaprezanja

• Miofascijalno opuštanje radi smanjenja fascijalnih restrikcija i povećanja elastičnosti

• Neurodinamičke tehnike radi poboljšanja mobilnosti živca i smanjenja mehanosenzitivnosti

• Dry needling kada miofascijalne okidačke točke doprinose boli ili ograničenju pokreta

• Kinezio taping kada je potrebna proprioceptivna potpora ili rasterećenje tijekom oporavka

Dry needling se može primijeniti kada klinička procjena upućuje na aktivne miofascijalne okidačke točke koje uzrokuju lokalnu ili prenesenu bol te zaštitnu mišićnu napetost. Kinezio taping se može primijeniti selektivno radi potpore korigiranom obrascu pokreta, poboljšanja proprioceptivnog feedbacka i smanjenja mehaničkog stresa tijekom svakodnevnih aktivnosti i početnih faza rehabilitacije.

Mehanizam djelovanja

Ortopedska manualna terapija utječe na bol i funkciju kombinacijom mehaničkih i neurofizioloških učinaka. Mehanički učinak može poboljšati pokretljivost zgloba i smanjiti ukočenost tkiva, dok neurofiziološka modulacija može smanjiti osjetljivost na bol utjecajem na nociceptivni signal na periferiji i na razini kralježnične moždine. Poboljšanje zglobne pokretljivosti i elastičnosti mekih tkiva može smanjiti kompenzacijsko preopterećenje susjednih segmenata i podržati učinkovitiju kontrolu pokreta.

Smanjenjem mišićne zaštitne napetosti i poboljšanjem segmentalne pokretljivosti, OMT često stvara bolje uvjete za aktivnu rehabilitaciju. Kod mnogih pacijenata ključno je upravo smanjenje simptoma jer omogućuje provođenje terapijskih vježbi, koje su temelj dugoročnog rezultata.

Integracija u rehabilitaciju i kombiniranje s drugim postupcima

OMT se u pravilu integrira u strukturirani rehabilitacijski plan koji uključuje korektivne vježbe, trening kontrole pokreta i progresivno opterećenje. Manualni tretman najviše koristi kada ukloni barijere kretanju, a zatim se rezultat stabilizira aktivnom terapijom.

Kada je intenzitet boli prepreka aktivnom sudjelovanju, OMT se može kombinirati s TENS terapijom radi kratkotrajnog ublažavanja simptoma. U slučajevima kada je klinički relevantna potpora cirkulaciji i oporavku dubokih mekih tkiva, može se razmotriti TECAR terapija kao dodatna metoda, ovisno o protokolu pružatelja usluge.

Klinički opseg i ograničenja

Ortopedska manualna terapija namijenjena je mehaničkim i funkcionalnim poremećajima mišićno-koštanog sustava. Ne zamjenjuje dijagnostičku obradu kod sumnje na sistemsku upalnu bolest, akutni neurološki deficit, prijelom, infekciju ili malignu bolest. Klinička procjena nužna je radi potvrde indikacije i odabira sigurnih tehnika.