Program neurološke rehabilitacije nakon moždanog udara
O postupku
Neurološka rehabilitacija nakon moždanog udara strukturirani je medicinski rehabilitacijski program usmjeren na obnovu funkcionalne neovisnosti, poboljšanje pokretljivosti i optimizaciju neurološkog oporavka kod bolesnika nakon ishemijskog ili hemoragijskog moždanog udara. Predstavlja temeljni dio sveobuhvatne skrbi za bolesnike nakon moždanog udara te se provodi u okviru fizikalne medicine i rehabilitacije uz kontinuirani neurološki nadzor.
Moždani udar može zahvatiti regije mozga odgovorne za motoriku, govor, kognitivne funkcije, osjet, koordinaciju i ravnotežu. Ovisno o lokalizaciji lezije, bolesnici mogu razviti hemiparezu, spastičnost, poremećaje hoda, disfagiju, afaziju, poremećaje vidnog polja ili kognitivnu disfunkciju. Posljedica su često smanjena samostalnost u svakodnevnim aktivnostima i narušena kvaliteta života.
Rehabilitacija se temelji na principu neuroplastičnosti, odnosno sposobnosti mozga da reorganizira neuronske mreže nakon oštećenja. Sustavne, ponavljajuće i ciljno usmjerene terapijske aktivnosti potiču reorganizaciju kortikalnih struktura i postupni funkcionalni oporavak.
Klinička procjena i dijagnostička obrada
Program započinje detaljnom neurološkom i funkcionalnom procjenom. U obzir se uzimaju nalazi neurološkog pregleda, prethodne neuroradiološke pretrage, podaci o akutnom liječenju moždanog udara te opće zdravstveno stanje bolesnika.
Funkcionalna procjena obuhvaća:
-
Procjenu mišićne snage i kontrole pokreta
-
Stupanj spastičnosti
-
Analizu hoda i posturalne stabilnosti
-
Procjenu ravnoteže
-
Procjenu funkcionalne neovisnosti u svakodnevnim aktivnostima
-
Kognitivni i komunikacijski status
Na temelju nalaza izrađuje se individualizirani rehabilitacijski plan s jasno definiranim terapijskim ciljevima.
Opseg rehabilitacijskog programa
Sveobuhvatni program neurološke rehabilitacije može uključivati:
-
Fizikalnu rehabilitaciju usmjerenu na motorički oporavak, jačanje mišića, ravnotežu i reedukaciju hoda
-
Radnu terapiju s ciljem poboljšanja fine motorike i samostalnosti u aktivnostima svakodnevnog života
-
Logopedsku terapiju kod poremećaja govora i gutanja
-
Kognitivnu rehabilitaciju kod poremećaja pažnje, pamćenja i izvršnih funkcija
-
Terapiju spastičnosti i neuromuskularnu reedukaciju
-
Kardiovaskularno kondicioniranje i prevenciju dekonidicioniranja
-
Edukaciju bolesnika i obitelji radi osiguravanja kontinuiteta skrbi
Rehabilitacija se može provoditi u bolničkim rehabilitacijskim ustanovama tijekom subakutne faze ili ambulantno nakon stabilizacije općeg stanja bolesnika.
Povezanost s fizikalnom rehabilitacijom i dugoročnim oporavkom
Neurološka rehabilitacija nakon moždanog udara usko je povezana s općim principima fizikalne rehabilitacije. Dok je naglasak na poticanju neuroplastičnosti i ponovnom učenju pokreta, paralelno se provodi očuvanje opsega pokreta, prevencija kontraktura, korekcija posture i jačanje mišićne izdržljivosti.
Dugoročna rehabilitacija često je nužna, osobito kod bolesnika s umjerenim do teškim neurološkim deficitima. Sustavna ambulantna rehabilitacija može doprinijeti daljnjem funkcionalnom napretku i poboljšanju kvalitete života i nakon završetka akutne faze liječenja.
Cilj programa je maksimalno povećati funkcionalnu neovisnost, smanjiti dugoročnu onesposobljenost te omogućiti sigurnu reintegraciju u svakodnevni život kroz koordinirani rad multidisciplinarnog rehabilitacijskog tima.
Kandidat
Program je namijenjen bolesnicima nakon ishemijskog ili hemoragijskog moždanog udara koji imaju trajne neurološke deficite poput slabosti jedne strane tijela, poremećaja ravnoteže, poremećaja hoda, poremećaja fine motorike ili kognitivnih smetnji. Kandidati mogu biti bolesnici u subakutnoj fazi nakon otpusta iz bolnice, ali i osobe koje su moždani udar preboljele prije više mjeseci ili godina, a i dalje imaju funkcionalna ograničenja. Preduvjet za uključivanje u intenzivniji rehabilitacijski program je medicinska stabilnost.
Priprema
Prije početka rehabilitacije provodi se detaljna procjena neurološkog statusa, funkcionalne pokretljivosti i kardiovaskularne izdržljivosti. Analizira se medicinska dokumentacija, uključujući nalaze akutnog liječenja i neuroradiološke pretrage. Na temelju procjene definiraju se individualni terapijski ciljevi, učestalost terapija te plan praćenja napretka kroz mjerljive funkcionalne parametre.
Liječenje
Liječenje se provodi kroz strukturirani rehabilitacijski program prilagođen specifičnim neurološkim oštećenjima bolesnika. Fizikalna terapija usmjerena je na motorički oporavak, jačanje mišića, poboljšanje ravnoteže i reedukaciju hoda. Radna terapija fokusira se na povrat funkcije šake i poboljšanje samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima. Kod prisutnih poremećaja govora ili gutanja uključuje se logopedska terapija, dok se kod kognitivnih oštećenja provodi ciljano kognitivno treniranje. Terapija spastičnosti i neuromuskularna reedukacija koriste se radi poboljšanja kontrole pokreta i prevencije sekundarnih komplikacija. Učestalost i trajanje terapije ovise o težini neurološkog oštećenja, općem stanju bolesnika i postavljenim rehabilitacijskim ciljevima.
Rezultat
Ishod rehabilitacije ovisi o vrsti i opsegu oštećenja mozga, vremenu započinjanja terapije, dobi bolesnika i pridruženim bolestima. Redovita i strukturirana rehabilitacija može dovesti do poboljšanja hoda, ravnoteže, funkcije ruke, koordinacije i opće samostalnosti. U mnogih bolesnika dolazi do značajnog povećanja funkcionalne neovisnosti i kvalitete života. Neurološki oporavak najizraženiji je u prvim mjesecima nakon moždanog udara, ali funkcionalni napredak moguć je i u kroničnoj fazi uz sustavan terapijski pristup.
Mjere opreza
Rehabilitacijski program mora biti prilagođen kardiovaskularnom statusu i općem zdravstvenom stanju bolesnika. Bolesnici s nestabilnim krvnim tlakom, teškim srčanim bolestima ili akutnim medicinskim komplikacijama zahtijevaju prethodnu liječničku procjenu prije uključivanja u intenzivniji program rehabilitacije. Terapija se provodi uz nadzor stručnog tima kako bi se spriječilo preopterećenje, umor i sekundarne mišićno-koštane ozljede.
F.A.Q.
Rehabilitaciju je preporučljivo započeti čim je bolesnik medicinski stabilan nakon akutnog liječenja. Rani početak terapije povezan je s boljim funkcionalnim ishodima, no rehabilitacija može biti korisna i mjesecima ili godinama nakon moždanog udara.
Trajanje ovisi o težini neurološkog oštećenja, dobi bolesnika i općem zdravstvenom stanju. Neki bolesnici trebaju nekoliko tjedana intenzivne terapije, dok je kod drugih potreban dugotrajniji ambulantni rehabilitacijski program.
Da. Reedukacija hoda i terapija ravnoteže ključni su dijelovi rehabilitacije. Sustavnim vježbama i neuromuskularnom reedukacijom moguće je značajno poboljšati stabilnost i sigurnost pri hodanju.
Ne. Sveobuhvatna rehabilitacija može uključivati fizikalnu terapiju, radnu terapiju, logopedsku terapiju i kognitivnu rehabilitaciju, ovisno o vrsti i opsegu neurološkog oštećenja.
Iako je oporavak najintenzivniji u prvim mjesecima, neuroplastičnost mozga omogućuje funkcionalni napredak i u kasnijoj fazi uz strukturirani rehabilitacijski program.
Pošaljite upit za liječenje
Napravite prvi korak prema željenom tretmanu već danas. Ispunite obrazac s vašim podacima i odaberite uslugu, a mi ćemo vas spojiti s najboljim medicinskim stručnjacima u Zagrebu.